osjećam… da ti nešto treba
samo reci… dat ću sve što mogu
ako želiš, otkinut ću komadić neba
i staviti ga tu, do tvojih nogu
zaronit ću u dubine, na dah, poput Kike,
raširit ću krila i poletjeti put neba
na trenutak zaboraviti obale i svjetionike
i donijeti ti što za osmijeh treba
evo, izranjam ti školjku – biser je u njoj
(vidjet ćeš kad otpuhneš pijesak i zrnca soli)
možeš je baciti ili spremiti u nju život svoj
tvoja je… izvoli!
samo, molim te, ne traži da ti vratim Nju
jer to stvarno nije u mojoj domeni…
spali te mostove boli za sobom
poželi joj sreću, mahni i … kreni!
za smiješak molim, a fotograf nisam ja…
molim te da se iz prošlosti u sadašnjost vratiš
poljupcem ti brišem suzu sa oka
ne mogu te više gledat kako patiš!
bglavac
edin.kecanovic
