Kada bih na livadi našla buba maru,
pogledom pomilovala svaku njenu šaru...
ispružila bih ruke, otvorila dlan...
i rekla joj „Idi, u jedan drugi san“.
Od srca nedaleko, al na drugome kraju
Gdje pjesme i utjehu i misli mi daju....
Postoji biće satkano od svjetlosti
Pogleda i riječi punih milosti....
Njoj bih poslala svaku,
suncem okupanu,
Tako nježnu i tako jaku...
Crveno- crnu, crno-crvenu
Da joj smijeh donosi
Da joj bol odnosi,
Da joj glas donese...
Da nevolje odnese....
I kada bi pjevati znale
iako tako su male
čule bi se do svakoga srca
koje radošću i ljubavlju kuca....
bglavac
edin.kecanovic
