Ljubavi moja,umrem li,a ti ne umreš,
ljubavi moja,umreš li,a ja ne umremm,
ne ostavi bolu odviše prostora:
nema života do ovoga koji živimo.
Prah u žitu,pijesak u pijesku,
vrijeme,voda što luta,nejasan vjetar
odnio nas je kao ploveće sjeme.
Moglo se dogoditi da se ne sretnemo u vremenu.
Ovu livadu na kojoj se nađosmo,
o maleni beskraju,vraćamo,
ali ta ljubav,ljubavi, nije svršena.
I kao što nije imala rođenja,
ni smrti nema i kao duga rijeka
mijenja jedino zemlje ili usne.
Pablo Neruda