Još uvijek mi srce rashlađuje ta gorka šifra tvog imena, još uvijek se rađa noć boje mog kamena...

Ispred mene tama provlači svoje slabašne ruke i pokušava me obgrliti, utopiti, pokušava sa mnom nestati...

I kad ostavim trag u vremenu i opet se vratim sa ruba ponora, gorjet će ovo mjesto na globusu gdje stojim, gorjet će samo sjajem mojim i zaboraviti nikad neće moj trag.

Učitan je u tkivo ove planete, poput jedinstvenog „kod“-a, poput vjetra što odnosi kristale tuge i ne vraća se, ali ostavlja trag...

Sve u nama ostavlja trag, težak ili blag...

Pa neka me odnese taj vjetar u zaborav tišine, do druge obale mog života, gdje sam ležala i sanjala i tebe očekivala ...

Tajnovit je moj svijet buđenja i sna, dubok je to uspon prema visinama, pad prema dubinama...

I kad na crkvenom tornju otkuca ponoć, na oltaru noći past ću u ambis tajne, zatvoriti vrata i umiriti srce... 

I vrijeme je...

 

(iz moje 1. samostalne zbirke poezije: "Sjena duše")

 

http://shadowofsoul.blog.hr

 

 

http://www.digitalne-knjige.com/varga.php

 

 

https://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=69836