Vremeplov ljubavi
Večeras putovah....
Pogasiše se svjetla i pjesma krene,
Polako, unazad krenulo i vrijeme...
Bijaše to doba mladosti,neznanja;
Ali baš zato i velikih sanja!!!
I dok mu se divim na stasu i glasu,
Zapravo listam prošlost njegovu i našu...
Pomislih na tren „ Kao da smo rasli skupa,
Tek da nas razdvaja nekoliko klupa!“
U razdraganom ritmu ljuljam se lako,
Čarolija nostalgije prisutna je jako...
I dok duša kronologiju piše
Dobih poljubac koji sa mnom diše...
I opet sam tu, ovdje i sada,
Nimalo razočarana, nimalo ljuta,
Shvatih da je naša ljubav još uvijek mlada,
Baš kao i Čolić prošla tek pola puta!!!
irida
bglavac
