Drevno mjesto... još drevnije vrijeme
Duh i Duša u zajedničkom letu
Traže putnike , male plave sjene
Što povesti će njih ka zvjezdanome sletu.

Jednom u godinu dana
Na mjestima gdje Energija jakoga je sjaja
Otvaraju se vrata vremeplova sama
I putnici putuju putem beskraja.

Anđeli, vilenjaci, čarobnjaci, male vile
Združeni vojsku tad ljubavi čine
Pozivaju budne Duše što do jučer su snile
Da vremeplovom ,duh ,ka zvijezdama se vine.

U trenutku leta... svega će se sjetit’
Ljubavi, dobrote, radosti i sreće
I po tko zna koji puta poželjeti će letjet
Na mjesto gdje zaborav uhvatiti ih neće.

Ali sjećanje jedno obećanje nosi
Na davni Zavjet što Duši su ga dali
Vremeplov ih vraća kao vjetar u kosi
I znaju ono što oduvijek su znali.

Na Buđenje čekaju uspavane Duše
Što po Zemlji tiho u snovima hode
Rijetko dopuštaju da okovi se ruše
I Anđeoskim Dušama da Svjetlošću ih vode.

Vremeplov čeka kao poruka nijema
Od davnih vremena ukopan on stoji
Za većinu ljudi to tek je gola stijena
Što u noćima samoće, zvijezde nebom broji.

(safiris.blog2006)