Vraćaš se noćas domu svom
iz mog toplog zagrljaja,
a ja te slomljena srca molim,
ostani i zaboravi ponos i razum,
kad te toliko volim.
Govoriš mi da se ne smijem
u tebe zaljubiti,
u ovim zrelim godinama,
a bila bi to možda i istina,
da se nismo sreli pogledima.
Ti ne možeš izdržati tu ljubav,
jer i sam znaš da je to posljednji vlak,
koji još stoji na stanici
i to još samo malo,
dok ja u njemu sjedim i čekam,
nekog tko se u svom životu
više nikada ne smije zaljubiti.