siv je grad,i lica u njegovoj utrobi
označena pseta lutaju..napadaju auta
ljudi prolaze..
svi u svom blatu plivaju
o svom suncu sanjaju
jedna žena vješa veš na balkonu
starac je zastao,..i kao..on u zvijezde gleda
klinci igraju nogomet
psuju Boga..prče boga jarca i kurvu gospu
pitam se..tko je prvi psovkom se obratio...
i moja usta su pjevala tu pjesmu
zato bolje razumijem..al šta to sad vrijedi..
biti što dalje od ljudi , voljeti ih iz daleka
sa planine
iz rupe
iz dubine
biti što dalje..
vrijeme u kojem jesam...
je vrijeme zbijenih u kutove
pritisnutih uz zidove
siv je grad,i lica u njegovoj utrobi
bglavac
edin.kecanovic
