Voljela sam dječaka
da li u životu
ili samo u snovima
još mi ostaše tragovi buđenja
ali vratila se prošlost
utabanim,starim stazama
tihim korakom
i morala sam reći zbogom
nepovratno,i bez suvišnog kajanja
Ostaše mi ove nepresušne kiše
i jedan nedovršeni san
o njegovoj razbarušenoj kosi
poljubac jutra
kao nježni pupoljak ruže
što bez sunca prerano umire
I sada stojim na pragu
zatvorenih misli
i ostavljenih nadanja
dok u meni raste ravnodušnost
Zaboraviti?
Može se tako neprimjetno umrijeti
ne osjećajući bol u ispruženoj ruci
bglavac
irida
edin.kecanovic
