Voli me ta žena

 

Voli me ta žena, zašto da skrivam

Ali ni drugom korpu ne da . 

Ubit će me ta žena:

Njena je ljubav santa leda. 

Moj posao je ne zanosi,

Prijatelje moje okom žanje. 

Nije to mržnja koja kosi,

Jer i mržnja , i to je  - osjećanje. 

Njoj je sve ravno – ništa zato. 

O, to dječje glupiranje njeno!

 

A Bog joj svega dao prebogato:

I darovitost,

I profinjenost!

Neobične linije, jao!

Lice tako divno znam li ijedno?

Samo dobrotu što joj nije dao –

Pod starost se prolijenio očigledno.

 

Sud prijatelja da nju uzbudi?!

Neka ide k vragu takva se rodi!

 

Kad nju nose, postaju plašljivi

I brodi čak i avioni i parobrodi.

Radost ili bol uokolo?

Nje se ne tiče, ne ulazi u to.

 

Majka ili prijatelj shrvani bolom?

Ona se smije sumanuto.

 

Ali kad jednom, sred tišine,

Povadi naušnice prstima svojim,

Oči će joj biti strašno ozbiljne ,

Jer sjetit će se da i ja postojim.

 

Bit će tužna, glave povijene.

Neka tuguje neće se ubit.

 

Između mene i te žene

Nikad ništa neće biti.

 

                                                Jevgenij Jevtušenko