VODA STIJENI
Prekrasno je tihog dana
kad mi bude dopušteno
da kroz tvoje sitne bore
lagano grgoljim.
Al' kad krene jugo teško
i zavalja mene prema tebi,
probaj shvatit, draga stijeno,
da to vjetar svoju snagu
protiv tvoje slama.
Da je meni da sam jača
od tog vjetra svadljivoga,
zar bih ja o tebe tukla ?
Lizala bih toplo, mokro
svaku poru, stijeno draga.
Milovala tvoje školjke,
račiće, koralje, alge.
Blistala bih tvojim
odraženim gordim likom,
samo kad bi vjetar stao.
Spokojan bi život bio -
ti na suncu, ja na suncu !
Prisjeti se takvih dana
i razumi jednom
da te silno volim.
bglavac
irida
