VODA

 

Otresam prah

I pepeo sa kaputa

Ono što nekoć bijah

Sklanja mi se s puta

 

Dok ležim

Savjest nek mi sudi

Vjetar mi spušta

Tri cvijeta na grudi

 

Jedan je ljubav

Koja treba doći

Drugi ljubav

Koja nikad neće proći

 

Treći sâm i tužan

Već napola uveo

Možda sam to ja

Možda lica moja

 

Blage struje

Vode me ka istoku

Moj brod dobro zna

Kamo da me nosi

 

Otići ću daleko

Ako me tamna ruka ne pokosi

 

Netko bi rekao

-Gledaj, ko da spava

Koliko istine

Za smrt riječ prava

 

Zaljubih se možda

Posljednji puta

Još uvijek me prate

Lica hladna, kruta

 

Ipak neću

S nikim biti zao

Od tuđe sreće

Tek ponekad sam krao

 

Ako je promjena

Jedini zakon koji vodi

Tada se čovjek

Mnogo puta rodi

 

I u srcu našem spava

I prati nas svuda

Duh Tvorca

Na putu što vrluda

 

Mudrost i Ljubav

Piše na nebeskom svodu

Jezik znan onima

Što promatraju Vječnog Života Vodu

 

  Živanović Aleksandar