Voćnjak

 

Gledam voćnjak oko kuće,

a on mi šapuće

ljepotom i bjelinom cvijeta

dok moje oko šeta

nježnost i misao me neobična slijedi

kakvi su koje voćke izgledi?,

za rod od procvjetalih grana

koji u mislima vidim sa svih strana.

Ja miline li, za moje oči

kada me ništa ne koči

u uživanju pogleda

kako jednostavnost ljepote izgleda.

Kako su ova stabla bjelinom rodna

koliko li su samo zgodna?,

dok se raskošno predstavljaju

i samo milinu ostavljaju

u mojoj nadahnutoj duši

dok se iz dimnjaka kuće puši

lagana bjelina dima

koliko li sklada ima?,

u voćnjaku oko mene

dok teku godišnjih doba promjene.

Zamišljam svake voćke urod

dok traje njihov preporod

od spavanja u buđenje

u meni se stvara čuđenje

veličanstvenosti pogleda

koji postaje cjelovitost izgleda

svakog pojedinog cvijeta

dok moje gledanje po njemu šeta.

Prisjećam se prošlogodišnjeg uroda

i kako je bila zgoda

birati plodove sočne

toliko, okusom moćne.

Dok još osjećam slast njihovu

stabla vrše svoju obnovu.

Gledam voćke velike i male,

o, kada bi samo znale

koliko ljubavi u meni bude

kako svojim postojanjem nadahnjuju ljude?

Pogled mi se zaustavi

da  posađenu od nekoliko dana voćku proslavi.

U čudu gledam taj mali prutić

a na njemu pokoji cvjetić,

Bože mili, gledam u tišini

dok se divim, viđenoj milini,

je li moguće

da plod daje ovako maleno pruće?

Suza mi se u oku pojavi

hoće i ona pogledom da slavi,

ljepotu voćnjaka

i bistri dim iz kućnog dimnjaka.