S krošnje stabla ne pada lišće,
već odlijeću ptice.
Noću nebom ne promatram zvijezde,
već nečije sudbine.
Na tržnici se ne prodaje voće,
već miris vreve.
Na šalteru u pošti nije red,
već zabrinuta lica.
Na sunčanoj žegi ne stojim ja,
već moja sjena...
Kriv je vjetar. Onaj sa Sjevera:
što se ptice sele, što navlači oblake,
što miješa mirise, uključuje grijanje,
što nema sjene
što nema mene.
Kriv je vjetar. Onaj sa Sjevera;
što podiže prašinu, u oči pijesak baca
- zakovitla pogled daleko od snova.
bglavac
edin.kecanovic
