VJEČNO DIJETE

 

Svake Svete Noći vraćaš se k’o dijete,

Da tužnima obnoviš nadu.

I da se umorni od čekanja povratka sjete

Da će doći konac jadu.

 

O Slatki, budi milostiv, pak večeras legni poput sjene

U prazne kolijevke naših gradova i sela,

Nad kojima snatre u tužnom čekanju žene

Kojima je zloba muža oduzela!

 

Budi bratac seki koja drugog ne može imati brata

(A toliko o njemu pričala je mama)

I onoj drugoj, kojoj doduše još živi tata,

Ali u tuđini, s nama!

 

O Prasliko čežnja djevojačkih zjena

Zagrli naše sestre kojima rat sve nade sruši,

Da mjesto vlastitog čeda, u sreći povijena,

Nose Tebe u duši!

 

O Vječno Dijete, ove nam obećaj noći

Da ćeš vječnom stvorit’ hrvatsku nam mati,

Da će joj djeca sretno kroz oluju proći,

Da će nam ognjišta opet proplamsati!

Božić 1947.