U kolijevci svemirnoj, On, u tisućama
tisuće od tisuća tišinom glasnom,
bremenitom suzvučjem
i akordima ljubavi
odjekuje...
U Njemu je Ona, Majka,
koja duše plamenom Njegovim divnim, ljubičastim
začinje,i Onaj, koji kroz sve
nezaustavljivo Jest..
Ona svakim Njegovim titrajem
rađa, i ne postoji više
jedan primalni krik
nego nebrojeni krikovi radosti..
Jer..svaka nova duša je svemir
za sebe
a krik radosti rađanja,
Majka spaja sa krikom novorođene
malene duše..
A sve se čini kao tišina..
Stvaranje to i jest
za one,koji prestaju biti riječ
kad urone u nijemost
Besmrtnoga...
bglavac
irida
edin.kecanovic
