Dana koji su predamnom
više se ne bojim
ne ispunjavaju me brigom
došao je trenutak
kad je tjeskoba prestala
jednog jutra otišla je
zaželjela sam joj sretan put
a pratila me je od mladosti
bila mi je vjerna suputnica
nije me ostavljala ni na tren
ni na javi ni u snu
i sada kad je nastupilo
vrijeme sveopćeg straha
ja se više ne plašim
veselim se,žudim
za tim nadolazećim danima
izašla sam iz mračnog tunela
svijetlo je bljesnulo
horizont se proširio
zrak postao lakši
prodisala sam
težina pala mi je s leđa
kao kamen na cestu
trebalo je samo preživiti
da napokon počnem živjeti
i sada pronašavši svoje razloge
živim u potpunosti
irida
bglavac
