Vilinski Vrt

Svaki cvjetić posjeduje blago
Nevidljivo očima ali srcu milo
Vilinsko društvo premilo i drago
O kojemu se možda i tebi jednom snilo

Papučice malene od listića pravi
Grančice sa potoka u haljinicu plete
Pletenice vrckave sjaje na glavi
Mirisne latice oko tijela lete

To malena je Cvjetna Vila
Biće rođeno međ' mirisnim cvijećem
Možda se ponekad i u šumici skrila
Ali među pupoljcima najradije je srećem ...





Koliko tek veseljaka, krije cvjetno polje
Luduju od sumraka do zore
Rođeni su nasmješeni, uvijek dobre volje
Od pošalica radosnih nikad se ne umore

Nakon burno provedene noći
Vidjeti ih možeš u carstvu hlada
Kako lijeno sklapaju vragolaste oči
Sve dok ne prođe djevojčica mlada






Vrgamj smeđi tajnu krije
Nešto toplo oko njega skače
Vodu bistru sa klobuka pije
A kad suša vlada, ah, tužno li plače

To malena je Sunčica
Veseloga plesa, veseloga lica
Malena kao ponajmanja trunčica
Vrganj smeđi voli da golica

Svakog jutra kupa se u rosi
Lišćem mekim tijelo briše
Klobuk mali prostire po kosi
Hihoće se sramežljivo
Jer i o njoj se piše ....





Postoji u ovom svijetu i zaljubljivo biće
Strelicama zlatnim male vile hvata
Pa im priča bajke, male šumske priče
Svim vilinskim jezicima spretno sad barata

Poljupce nesebično podijeliti će u zoru
U podne od vreline usijati će granje
Posjetiti lavandu i ružmarin na moru
Uživati jer ima najljepše poslanje

Ne postoji vila u cijelome carstvu
Koju ne obasja njegova ljepota
Sve živo podučiti će ljubavnom šumarstvu
A pri tome ga krasi i prekrasana dobrota ...





Tu i tamo dogodi se prirode greška
Od vilinske prašine stvori se smotuljak
Svima znan po štapiću od kojeg se smješka
Kada njime učini nespretni vrtuljak

Ako kojim slučajem nagaziš na njega
Morati ćeš rukama poklopiti ušne školjke
Pronaći put sve do vrha brijega
Jer slijede neobične, vilinske boljke

Naotiče nos, naotiču ruke
Jer u koprivi on bezbrižno leži
Ako želiš izbječi ove neozbiljne muke
Kad ugledaš koprivu, a ti trkom bježi ...




Prošetali smo našim vilinskim vrtom
Nasmijali, zaljubili , bježali u šumu
Sjeti se da dušu ne činiš okrutnom i škrtom
Kad u prirodu odbacuješ staru auto -gumu ...

Jer možeš uništiti jedan mali svijet
Koji potiho pupa i radosno živi
Radije uživaj i pomiriši cvijet
Ako u samoći vene ... mi ljudi smo krivi !