što je pjeva vilinski puk nad Diramuidom i Granijom koji
snivaju svoj svadbeni san pod kromlehom
Nama, koji smo tako stari, stari i vedri,
O tako stari!
Tisuće bi trebale, tisuće godina
kad pričat sve bismo stali.
Dajte toj djeci, čistoj od svijeta
Ljubavi i tišine,
I duge rosom posute sate noći
I zvijezde s visine.
Dajte toj djeci, čistoj od svijeta
Odmor daleko od ljudskog roda.
Zar je išta bolje, išta bolje?
Kažite nam onda.
Nama koji smo stari, stari i vedri,
O tako stari!
Tisuće bi trebale, tisuće godina
kad pričat sve bismo stali.