Ne ostavljaš mi mnogo prostora

da sa tobom bivam

tek malen drhtaj tvoje duše

u njoj se sad skrivam

ako rastvoriš srce

bol ćeš tamo naći

a ja samo želim

u predjele ljubavi

sa tobom zaći

Ne ostavljaš mi mnogo mjesta

gdje te u tišini mogu naći

tebi su važnije iluzije svijeta

i odjeci prošlih tuga

a ja samo želim uz tebe biti

jedna sjajna na nebu duga

Ne želiš moj glas čuti

dok te grlim uvijek ispočetka

iako ti duša sluti

da oduvijek te nosi moja rijeka

Pehare pune rose

i smiraj sutona u kosi

miris vjetra prohujalih dana

ti ostaješ nesretna

vidarica svojih rana

Tebe su zavele krive staze

umorili te grubi ljudi

poslao sam anđele da na tebe paze

jednu pticu čežnje

da te jutrom budi

da bremenitu snovima

oluje te srca ne mogu zavesti

evo sad sa tobom stojim

na tvojoj životnoj cesti

I stope ti ucrtavam korak po korak

dok ti se duša ne izliječi

jer ti si vlastita vidarica

prečula si moje riječi