32.
AKO SI SE POPELA
Ako si se popela do ispod vrha planine, gdje zuje samo strijele sunca, čemu silaziti na niži greben po ljekovito bilje?
Udiđi zrak visine i znaj da je on pravi lijek za one, koji se dovde popeše.
Na toj visini ne raste ni jedna biljka osim povijuše, što se svija oko stupa svjetlosti, oko jarbola tišine.
“Bijela kula”, knjiga 65. Zapisala Vesna Krmpotić
18. rujna 2018. |
Najveće je čudo da nitko niti ne poznaje sebe niti se nastoji upoznati, ali svi cijeli život provode u poznavanju drugih. Vaše je sebstvo suptilnije od vode, zraka i prostora. Sebstvo mora djelovati kroz oko da možete vidjeti; mora ući u ruku da ona može držati; mora prožeti stopala da možete hodati. Osjetila su statični materijali; "ja" mora djelovati da bi ona mogla funkcionirati. Taj "ja" je Brahman, koji se greškom smatra odvojenim! Prostor u posudi i prostor u samostanu su isto što i ogroman prostor na nebu; samo maske u obliku posude i samostana održavaju iluziju razdvojenosti. Osjetila su negativci. Podržavaju iluziju da ste tijelo. Obuzdajte ih, kao što se bik obuzdava prstenom u nosu, konj žvalom u ustima, a slon štapom. |
Božanski govor, 26. listopada 1963. |
Na svoje tijelo gledajte kao na svetište u kojem se nalazi Bog. Sva svoja djela posvetite Bogu. - Baba |