8. ŠTO ĆE NAM PJESMA KOJA NIJE OTKRIĆE
Što će nam pjesma,
koja nije otkriće,
noć predzorja, kada ne sviće?
Što će nam pjevnost bez vidika?
Što će nam slika,
pa bila i pjesnička,
koja nije o nama otkriće,
i gdje nema božanskoga lika,
u kojemu susrećeš vlastito biće?
“Bijela kula”, knjiga 105. Zapisala Vesna Krmpotić
4. rujna 2018. |
Kad je bio suočen s brojnim teškoćama mladi je Prahlada stalno ponavljao Narayanino ime s vjerom i ljubavlju. Bio je gurnut s vrha planine i bačen u more, izgazili su ga veliki slonovi i izgrizle otrovne zmije. Ali ni na trenutak nije prestao ponavljati ime Narayana. Imao je potpunu vjeru da je Bog u njemu. Prahladina vjera i ljubav otopili su Gospodovo srce i On se požurio da ga spasi i očitovao se . Prahlada je živi dokaz za stihove iz Gite da iskrena predanost leži u tome da se i kod zadovoljstva i kod boli ostane u stanju spokoja. Ostani u ravnoteži u sreći i tuzi, dobiti i gubitku, pobjedi i porazu (Sukha-duhkhe sama kritva labhalabhau jayajayau). Takva se ravnoteža može postići jedino kroz nesebičnu ljubav – to je osnovna sila. Jednom kad u sebi razvijete nesebičnu ljubav, nikada nikoga nećete mrziti. Odrecite se svog ega i vodite svoj život s ljubavlju. Ne postoji veća predanost od toga. |
Božanski govor, 25.kolovoza 1999. |
Tuga ili strah nikad ne mogu postojati gdje god se Božje ime ponavlja s ljubavlju i vjerom, jer sam se Bog tamo očituje. - Baba |