Kad energiju dotakne Božanska metla
Prestaje usporeno doba drijemanja
Sve čestice pohitaše putovima Svjetla
Započinje vrijeme velikog pospremanja.
Kao knjige prašne, na polici što leže
I u tišini vape da netko ih pomakne
Dodirom unese im prozračnosti svježe
I čarobnom krpom korice dotakne.
Takva se čarolija u dušama dešava
Uvijek kad teret svoj s lakoćom otpuste
Vezanosti pri tome čovjek se odrješava
A sagrađeni zidovi odjednom popuste.
Temelji su čvrsti, kad u vjeri stoje
Sve naizgled izgubljeno, u vječnosti osta
U život useljavaju dugine boje
Nevezanost je ciglica tek izgrađenog mosta.
Kad energiju dotakne Božanska metla
Prestaje usporeno doba drijemanja
Sve čestice pohitaše Mostom od Svjetla
Započinje vrijeme velikog pospremanja.