Hafiz iz Širaza, perzijski lirski pjesnik; rođen u Širazu (1325-1388). Hodža Šemsudin Muhamed, poznatiji pod pseudonimom Hafiz uz Saadija, Firduzija i Hajama dio pjesničkog četverolista jednodušno priznatog u Iranu. Hafizov otac emigrirao je iz Isfahana u Širaz gdje je umro ostavivši iza sebe budućeg velikog pjesnika u njegovoj ranoj djetinjoj dobi a porodicu u velikoj nevolji.

U jednom središtu islamske civilizacije u punom procvatu, što je tada Isfahan nesumnjivo bio, skromni počeci su tada bili sve drugo samo ne i relativna olakšica iako je, vjerovatno je, primio kompletno klasično obrazovanje. Njegovi stihovi svjedoče o poznavanju arapskog jezika, islamskih nauka i perzijske književnosti. Za pretpostaviti je da je njegov panegirički talent zarana dostigao svoj vrhunac jer njegova najslavnija pjesma koja slavi brojne uglednike Širaza tog doba spominje i suverena (godine 1350. poslije I.K.).

Po tradiciji smješta se objavljivanje Diwana u godinu 1368. iako ni jedan njegov rukopis iz tog perioda nije poznat. Usprkos svim biografskim nedoumicama jedno je sigurno: Hafiz je prvi pjesnik u svijetu koji je panegiriku (hvalospjevu) dao lirsku formu. Jednako tako podigao je na najvišu moguću razinu formu gazele, formu iranske mistične i ljubavne lirike u prostorima radosti i patnji gdje vino, ljubav i užici u prirodi vladaju čovjekovim udesom. Lirski žanr s Hafizom dostiže svoj apogej a metrika je njegova prva poteškoća nametnuta iranskom naglašeno evropskom jeziku a što ga stavlja u okove arapske poezije utemeljene na dugim slogovima.

Hafiz ima svoju omiljenu metriku od kojih je dawri najčešće u formi od dva puta po sedam slogova. Hafizovi stihovi su prije svega namijenjeni pjevanju. Jedinstvena rima, arapska grafija perzijskog jezika (koji nije semitski jezik kao arapski) nimalo ne olakšavaju stvar u odgonetanju tajne Hafizovog vrhunskog pjesničkog umijeća.
Hafizove pjesme, po svojom sadržaju, čine sintezu svega što je u proteklih par stoljeća opjevano u perzijskoj lirici. On je sjedinio sve osobine ranijih stvaralaca perzijske poezije, dajući toj sintezi čar svog osobnog pjesničkog genija. To je razlog da i u svjetskoj književnoj povijesti zauzima visoko mjesto.
Izvršio je snažan utjecaj na mnoge europske pjesnike, a posebno na velikog Goethea.

www.orbus.be/poezija