Večeras te želim voljeti drugačije,
ali opet
kao nitko tko će te voljeti više od svih koji su te voljeli
kao netko
tko je dotakao oštre rubove tvoje školjke bisernice
i kapljama krvi sa vlastitog dlana
napisao pjesmu tvojoj duši
Večeras te neću voljeti kao božja ovčica
nježnim letom
opijena
želim te voljeti čvrstim zagrljajem
toplim dodirom povjerenja
u galopu nesputane igre
otkrivanja..
Večeras neću biti pitoma
savršeno uklopljena
u milje stvorene slike...
Stvaraj me svaki puta ponovo
slikaj po platnu moje duše
svaki dan drugačiju boju,
sve ti dopuštam,
ali pusti me,
pusti da te večeras volim drugačije...
Večeras bih željela vatru spustiti
niz padine svoga srca
u more tvojih snova...
Moj plamen
samo put do obale tvoje zna..
I ništa iza mene neće ostati
osim tišine tvojih valova
i zgusnute moje želje
na toplom pijesku
tvoga trajanja..