Izlazim van. Večer je.
Samo želim u tišini prošetat.
Želim uloviti ovaj smiraj veličanstvene bjeline.
Danas je 12.02.2012. godine Gospodnje i ne želim
propustiti ovaj trenutak, čini mi se poseban.
Ne izlazim baš navečer, ali kao da sam pozvana.
Nigdje nikog. Pogledam u nebo, sve je sivo snijeg pada.
Odjednom jedna zvijezda svoje zrake isijava prema meni.
Bože od kuda ovaj sjaj?
Odjednom osjećam toplinu i stanje u kojem sve Jesam i sve je u meni.
Bože, Kreatoru, pobjeći neću ma što bilo!
Čujem glas u sebi.
Neka te ne bude strah , želim samo da si sretna.!
I sreća bi……..meni neznana,transcedentalna, prelijepa ispunjujuća. Poželjeh u tom trenutku da to osjetite svi.
Božica Glavač
irida
