Usnulo je veče na mom dlanu
Mjesec je na svoj put kretao
Vjetar jesenji raznosio je latice cvijeta
Utonula sam u san cijelog svijeta
Noć je na nebu nacrtala zvijezdu
Sjala je kao nekad tvoje oči
Prigrlila sam k sebi sjetu
Pustila samoću da se u me toči
Negdje daleko oglasila se ptica
I zašuštao list je na grani
Projahali kroz mene nemiri
Kao stranci nepozvani
Prve kapi kiše zaplesale su zrakom
Šišmiš je proletio mrakom
Čudni izrasli sjenoviti oblici
Izgubila sam se u toj slici
Zatvorila tiho vrata kuće
Misli stale kao pčele da se roje
Otjerala sam svjetlošću sjene
Neće trenutci život da mi kroje
bglavac
irida
edin.kecanovic
