Vatra pročišćenja
Gori vatro u meni,
ti ognju što iz strasti se rađaš,
žeravico bića mog
raspiri plamen što gušen nekad bješe.
Vjetrom te hranim sada
da boli spališ stare,
uvjerenja kruta beživotna,
okove srca mog tamnice,
kostiju strahove strašne,
neljubavi i neznanja,
sjećanja mračna iz kutova najtamnijih,
u pepeo sve i prah pretvori
i svjetlom svojim me obasjaj - neka živi
dijete,
neka se opet rodi, ono,
kojem jednoć zatrli su duše žar,
istinu ubili njegovu,
volju satrli.
Gori vatro u meni...
Boris Pecigoš: Vatra pročišćenja, 2005., akril na platnu, 50 x 40 cm
bglavac
edin.kecanovic
