Mističnom silom s neba sijeva

elektricitet ogroman u zemlju slijeva.

Zemlja od njega kremen stvara

dok ljudima progovara:

Ovaj kamen svjetlo ima.

Uzmite ga i dajte svima.

Na svakom ognjištu nek' toplinu stvara

dok lagano suho granje izgara.

Dlanove svoje, vatri okrenite,

Svoje tijelo podsjetite,

kad mu je hladno,

gdje da se grije,

a duša toplo neka se smije.

 

Ugodu vatra toplinom stvara

dok sa Svevišnjim pregovara.

Noću grije kada sunca nema

na ognjištu hranu dok priprema.

Idejnom širinom vizije stvara

hladan prostor u topal' pretvara.

Svemir joj se cijeli klanja

i daje joj do znanja:

 

Vatro sveta,

postojanje cijelog svijeta,

bez tebe ni jedan stvor živjeti ne može,

neka se tvoja postojanja umnože.

Tamu da drže u ravnoteži

neka sve nevaljalo od tebe bježi.

Smirenost podari ljudskom i inom rodu,

neka sva bića žive slobodu.