Uzavrela bura dušom nježnom hara

Valovi zaklonili su i obrise sunca

Kapljica se svaka o stijenju razara

Sklanjajući vidik do svjetlosnog vrhunca.

 

Što činiti sada, kad buka je i lom

Pomahnitali virovi vuku prema dnu,

Utočište pronaći gdje mišljah da je dom

U kamenome zdanju, na čvrstome tlu?

 

Ili zaroniti snažno u duboko more

Potražiti smiraj međ' zvjezdanim cvijećem

Um ne razaznaje što dolje je, što gore

Kad svakojake primisli na putu ovom srećem?

 

Utihnuti ću misao ... barem na čas...

Al' valovi ne daju, udaraju sve dublje

Potiskujući umilni unutarnji glas

Na scenu nastupaju gromovite trublje.

 

Odluka je pala, sad roniti neću!

U ovom se trenutku biserje ne traži!

Uzjahati ću val, i pronaći si sreću

Odlučnost je sada ta što dušu mi draži.

 

I vjetar se nasmiješio, otkinuo je val

Što stvoren je da moja ga duša osvoji

Za leđima je ostao zapjenjeni žal

U modričasto tmurnoj uzavreloj boji.

 

Kao hrabri surfer sad dižem se do neba

Moj val je svukao zastrašujuću masku

Pretvara se u jednoroga, nježnog kao beba

Od svojega tijela stvorio je dasku.

 

Sretnik sam jer ova ponuda je čast

Koju sa radošću sad prima duša moja

Tuzi  ću oduzeti svu željenu vlast

Surfer sam na valu svih duginih boja.

 

 

 (safiris.blog2009)