napisano 11.5.2012. u 07:00h

iz 2. zbirke

"Predvorje bijele tišine"

https://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=80429

 

 

Razdvoji oblake, uzmi iz njih pregršt riječi i prospi ih po ovom zlatnom jutru, da dolete tamo gdje se duša probudila i tiho doplovila do očiju kako bi i slijepom životu podarila blaženstvo.

Nisam zaspala mirnim snom, nisam se doticala noćne tame što me obavijala i sakrivala i od mene same, nisam.

Samo sam osjetila tiho disanje i znala sam, to diše ovo mlado proljeće, toliko različito od dosadašnjih, a toliko milostivo.

Praznina se napunila pa se prelijeva iskrama ovog čudnog ništavila, koje ispunjava svaku sekundu proteklih i dolazećih dana.

Ukrast ću komad neba, zarotirati ga prema Suncu, da se zaledi na njegovoj ledenoj zraci i ispisati pod dušom tvoje ime.

Život se ocrtao u ovoj poluplavoj zori, iskidano titrajima čudnih konsonanata, koji su se, poput ptica tamnih krila, nadvili iznad temelja trošnih nadanja pa zauzeli svoje mjesto u zapisu, koji čeka tren da me obuzme.

Završavam ovu čudnu pjesmu, da ostane urezana u misli i, dok je zapisujem, polako i tiho nastavljam slijediti ovaj život, čitajući zagonetne šifre iz genetskog koda što će mi donijeti poruku Neba sa pozitivnim predznakom.

Kao stranac, tiho zatvaram vrata ove duše i puštam je, da me vodi svojim tajanstvenim stazama prema onom mjestu gdje sam te oduvijek čekala.

 

http://www.digitalne-knjige.com/varga2.php