Iznad svih dolina,iznad ovih bara,

   iznad brda,šuma,mora i oblaka,

  gore,preko sunca,preko ovog zraka,

 preko međa gdje se zvjezdan krug otvara!

 

Moj duše,kad hitrost

tvoja te pokrene,

kao vrstan plivač što s valom umine

ti veselo siječeš beskrajne dubine,

prepun neke strasti muške, neviđene.

 Od kužna zadaha što dalje uzleti,

idi,očisti se u višem zraku

i prostora bistrih srči vatru jaku,

pij je, ko napitak prečisti i sveti.

 

Iz te čamotinje,iz nevolja zdvojnih,

što težinom pune

to mračno življenje,

blažen onaj tko se smjelim letom penje

negdje do poljana sjajnih i spokojnih.

 

Blažen kome misli u slobodu streme

kao ševa jutrom kad se uvis vije,

-tko ploveć nad svijetom lako razumije

što govori cvijeće i sve stvari nijeme.