Uvijek mogu nešto nekom dati:
Zagrljaj
koji se čak ni rukama ne daruje
tek poslanim osjećajem
da sam tu
i da volim
ma koliko moja ljubav
bila malena
i nesavršena..
Uvijek mogu nekom nešto dati...
Makar oblak
kao pticu
kojeg samo ja mogu vidjeti
i samo ja
do njega poletjeti...
Uvijek mogu nešto dati..
Stručak modrog cvijeća
iako
iz ostarjelih ruku
koje možda nježnost
više ne poznaju...
Uvijek mogu nešto dati...
Zanesene korake djeteta
i kišnih kapi,
što možda i nije nešto
što bi bilo vrijedno uzeti, ali...
Baš to
možda nevrijedno
ja jedino imam
i želim da poklonim...