Da je utišati misli
u tišinu pobjeći
anđeli bi samo sišli
i darovali nam riječi
sve nevidljivo i tajno
bilo bi nam jasno
Da je poslušati srce
koje u tišini jeca
postali bi opet
nedorasla djeca
radovali se svakom danu
čudeći se svakom daru
ljubav nosili na dlanu
i grijali se na njenom žaru
otvarali bi latice kao cvijet
naš bi bio cijeli svijet
ne bi bilo noći
potekle bi naše moći
od patuljaka divovi bi bili
uzaludne snove ne bi snili
samo predjele pune boja
dotakla bi me Bože ruka tvoja!