U djevičanska proljeća voljeti ću
ove neisplakane kiše u sjećanju
i još će tinjati na mokrom dlanu
ispijene nade
ali bolno sklopljenih očiju
krenut ću u slijepe daljine,bez čekanja
I sunce će sjati i osvijetliti
blijedi lik na dugoj cesti
a u mojoj duši carevati već vjetrovi
Nitko neće svrnut svoj pogled na me
jer bit ću putnik bez cilja
neshvaćen u svom traženju
U dosadi monotonih dana
neću ko dosad čekati svijetle trenutke
već razapetu dušu
i okrvavljeno srce svezati u čvor
i poći ususret vjetru
bglavac
irida
edin.kecanovic
