Uštap
Poklanjam ti večeras pun mjesec.
Da, baš onaj što se ugnjezdio
u krošnjama breza.
Pokaži mu novčić za sreću
i u tišini izuj svoje cipele.
Počinje svečanost mjesečevih sjena.
Oštre sablje perunikinih listova
sjeći će mirnu površinu vode
šireći oko sebe koncentrične krugove.
Sitne bjelice uplašeno će strugnuti
pred crnim somovima
a labudovi zavlačiti vratove
pod paperjasta krila.
Huknut će sova
a leptiri će dvatri puta zalepršati krilima
i zatim ponovo utonuti u san.
Uzmi tada lutnju i zasviraj mjesecu
u ovoj noći nabrekloj od čežnje
zasviraj mu nešto nježno
da otopliš njegove vjeđe.
Možda ćete zaplakati
i ti i mjesec
i plačuć suze pogubiti.
Tek ujutro, naći ćete ih ovješene
gdje se njišu na paukovoj mreži.
Javorka Pangerčić