Uspomene poredane
na žicu mog srca
gledaju u mene
poput plahih ptica
prije no što odlete u toplije krajeve
Nižem misli,sjećanja..
vjerujući da su sva moja
ili je netko neznan
naslikao prizore
i zatim me smjestio u njih
kao da im pripadam...
A ja ,još uvijek stranac
tražim uporno
svoju luku smiraja
ranjavam ruke trnjem
davnih ruža
osmjehujući se
mjesecu sanjaru
na obali dalekog mora
što me zove svojim plavim valovima
i nad kojim bijeli galeb
priča o svojim daljinama