Od davne mladosti moje
nemam ništa više ja,
osim davne ljubavi Tvoje
i zaboravljenih maštanja.
Uspomene me za Tebe vežu,
na naše šetnje pokraj rijeke,
na Tvoje ruke dok me stežu
i zaboravljene riječi neke.
Želim opet one sate,
u tišini, u samoći,
ali oni ne mogu da vrate
bijele magle jedne noći.
Dugo, dugo mjesec luta
po tamnom nebu … sam.
Samo ja sam pokraj puta…
magla, ja i san.