USPOMENE
Stojim u ulici mog djetinjstva,
A iznad mene se uzdiže
Plavo travanjsko nebo,
Svjetluca poput oka sanjarskog.
Tu dolje korača vjetar
Za mračnim uspomenama mojim,
Umorno,
Ali nepokolebljivo,
Kao orač za plugom.
Kaži mi vjetre postojani:
Kako da stignem u zemlju harmonije?
Godinama me guraš na sve strane svijeta,
Kao da sam ja neko Tvoje nevoljeno dijete.
Ti znaš,vjetre,
Da svojim nemirnim duhom pripadam više Tebi
Nego samom sebi.
Od Tebe sam naslijedio čežnju
Da putujem svijetom i tražim:
Jutro u kolijevci zlaćanoj,
Dan u naručju andjela,
Noć u kravoj haljini,
I ponoć u crnini,
Što vreba na blud
Ko' smrt na život.
Stojim u ulici mog djetinjstva,
Kraj onog istog prozora
Sa kojeg sam u djetinjstvu
Znao zuriti u Tebe vjetre,
I maštati o danu
Kada ću odlijetjeti na Tvojim mekim,slađanim leđima
U zemlju harmije.
Stojim kraj prozora,
U ulici mog djetinjstva,
Kao kraj krvave kolijevke,
A uspomene,
Moja djeca postiđena,
Sad nijemim krikovima
Glasaju se u ovu travanjsku noć,
I pružaju svoje nevidljive ruke
Prema meni.
A Ja,
Ja gonjen udarima vjetra
Kotrljam se po svijetu,
Kao kišna kap,
Što traži svoj grob
U pukotini suhe kore
Napaćene zemlje.
©Walter William Safar
bglavac
edin.kecanovic
