Od davne mladosti moje
nemam ništa više ja,
osim davne ljubavi tvoje
i zaboravljenih maštanja.
Uspomene me za tebe vežu,
na naše šetnje pokraj rijeke,
na tvoje ruke dok me stežu
i zaboravljene riječi neke.
Želim opet one sate,
u tišini, u samoći,
ali oni ne mogu da vrate
bijele magle jedne noći.
Dugo, dugo Mjesec luta
po tamnom nebu … sam.
Samo ja sam pokraj puta…
magla, ja i san.