Kad jednog dana dođe vrijeme

Da se sjetiš,

I da umom tvojim

Prošetaju uspomene.

Gdje li ću ja tada biti?

 

Možda u nečijem drugom srcu.

Možda na nekom drugom putu,

A možda tužna, uplakana,

Sjediti u nekom mračnom kutu!

 

Voljeh te, silno, snažno,

I ništa osim osjećaja

Uz tebe mi nije bilo važno,

Niti je od dodira tvojeg

Bilo većeg značaja.

 

Bog mi je uzvratio udarac.

Jak, nemilosrcan!

Kao puščani hitac

Pogodila me tvoja srdžba

Neumjesna. Bio si okrutan!

 

Zašto?

Ni danas mi nije jasno

Kad uvijek sam te voljela,

Mazila nježno, strasno

I samo za tebe živjela.

 

Ne želim te više nikada vidjeti!

Prebolno bi bilo gledati

Tvoje lice nasmiješeno, lažno

Slušati riječi; „Do tebe mi je stalo!“

„Ne želim bez tebe živjeti!“

A znati da ti ništa nije bilo važno,

Već si samo poput lovca

Na žrtvu „pucao“ bez srca.