USPAVANKA HRVATSKOJ NEVINOJ DJEČICI

Kako bih vam mogao uspavanke skladati,

kad se još niste ni rodili?

i kad su udesi vaši i odviše skroviti?

Samo se mogu jadati

na vaša tjelešca bjelija od dana,

koja ni jedna majka neće poviti?

 

Mnoge sam od vas, doduše, sreo

u dalekim zemljama svijeta ova

s kosama crnim, žutim, kovrčastim (kao da ih je neki anđeo pleo)

ali niste znali reći slatko ime „mati”,

nego Mom, Mutti, Mamita.

Gurnuše vas u život bez jezika pradjedova.

O neznana djeco moje domovine:

Budite sretni iako nikad nećete znati,

zašto naše srce od tuge za vama u daljini gine.

 

O Bože, učini od zvijezda kolijevke tanke,

iz koje će našoj nevinoj djeci anđeli pjevati uspavanke,

a kad se nekome od njih suza skotrlja s oka,

neka se u meteor pretvori i padne u njedra duboka

neke naše majke,

da zanese i zaželi vidjeti to čedo golo,

kako sjedi u dvorištu i s ostalom djecom

sluša naše bajke

i pleše s njima staro hrvatsko kolo!

[1994.]