Hodaju ulicama uspavani ljudi
moji prijatelji,poznanici
nose svoj svijet sa sobom
sljke sna
bolne rane prošlosti
nižu mi svoje beskrajne priče.
Ponekad pažljivo skrivam svoju lampu
ljubomorno je čuvam
a onda je podignem visoko
osvijetlim im put
da ne lutaju
da se ne vraćaju
i meni je netko jednom davno
odškrinuo vrata
i unio svjetlo
koje još uvijek
plavičasto pršti
svuda oko mene.