Sivilo tmurnog,
oblačnog dana.
Oblaci plove, lagano,
bespućem nebeskog oceana.
Nedjeljno popodne.
Odmaram se,
uz glazbu i knjigu.
Zaboravljam stres,
na probleme na brigu.
I tako prolaze minuti i sati
i... moje tjelo i svijest prati;
sasvim polako,
tiho u luku sna svrati.
Vani java;
moje tijelo glasno diše!
A... unutra san;
moja svijest spava
tiho,tiho,tiše.
I tako,neko vrijeme,
provedoh u miru
u spokoju u snu,
a onda ...
moje tijelo se probudi
i moja svijest,
vedra i čila,uskrsnu.
Autor:Bruno Nikolic
http://nibruno.blog.hr
CC SOME RIGHTS RESERVED
bglavac
edin.kecanovic
