uronjena u tebe,
jedino moje,
u meku svilenu plahtu
tvoje duše
ja tek mogu sada
u barci moga života
opuštena biti
zaspati
makar valovi nadošli
makar me vjetrovi
daleko od obale odnijeli...
Ti si tu...
Ja,
u svojoj malenosti
mogu biti obnažena pred tvojim pogledom
ti ćeš me uvijek dočekati na žalu
raširenih ruku
puštajući me
da do smiraja sakupljam kamenčiće ljubavne
kamenčiće sićušne
ali tako tebi potrebne
za mozaik tvoga srca
za sliku
tvoje nježnosti...
Uronjena u zamah tvojih krila
mogu do modrog sna poletjeti,
tu negdje
prije mene
za mene ćeš stvoriti neki čarobni cvijet,
za nas
savršeni svijet...
irida
bglavac
