Uplove u mene lađe neke nepoznate
bez kormilara
crvene se jedra
i svjetle u mraku
kao zlodusi
a ja šutke ispijam
otrovnu krv iz njh
i ćutim prste ljigave
što mi prevrću dušu
kao dobro poznatu robu
i puze u meni
kao nezasitne gliste
Tad se javi bol neumitna
i kao pripitomljena zvijer
zareži duboko u meni
a ja prigušujem njen krik
krvavim rukama
da mrtav isplovi na površinu