Moje je Svjetlo

Moja je i Tama

Isprepliću se obje strane, nitima se vežu,

Čas prevladava jedna, čas suprotna joj strana,

Misli šire pepeljasta krila

Kroz prostor i vrijeme, do beskraja sežu.

 

Galopom se propinje taj nemir u meni

Kao podivljali Pegaz poletio bi rado

Kopitima udara po čađavoj stijeni

Bukom traži buku, podivljalo stado.

 

Nudi svoju snagu, vjetropirast to je zov,

Gdje svjetlost je magličasta kao oblak sneni

Požuruje nestrpljivost, poziva na lov,

Budi nešto buntovno u ratnici-ženi.

 

Mir se tada čini kao daleka oaza

Jer duša je poželjela iskusiti stanje novo

Strmovita je i pustinjska  kamenita staza

Do nutrine dopire tek poneko slovo.

 

Moje je Svjetlo

Moja je i Tama

Isprepliću se obje strane

I kad misli nemirom se pletu

Ponekad popusti davno sagrađena brana

Tad Duša se prepušta slobodnome letu.

 

 

 

http://safiris.blog.hr