Na unutarnjoj vatri sažgati želje
sjesti do nje kao putnik
poslije duga puta
ne znajuć što ti donosi noć
ni sjena što oko tebe luta
Gledati iskrice kako frcaju
gubeći se u visini
u pepelu otisnutu ostaviti sliku
primaći se vatre toplini
Plamenove gledati kako ližu
sve tvoje davne rane
nove nade kako stižu
nabacane cjepanice sa strane
Sjediti tako dugo, dok sve ne izgori
ne nestane u pepelu žara
duša tad prestaje da se bori
i snove nove da stvara
Onda leći u tišini
sačekati da zora zarudi
oko tebe neka promiču sjene
toplina srca neka te probudi
irida
bglavac
