U tišini noći ove:
tako samotne,
tako tugaljive,
tako prokleto nedorečene.
U tišini… pokušavam razumjeti.
Ne ide.
Labirint svega. Labirint ničega.
Tako nesigurna. Slaba.
Vječito nezadovoljna.
Očekujem previše.
Nisam nezahvalna, ne.
Težim savršenstvu.
Ono ne postoji.
Umorna sam, dušo.
Umorna od života ispraznog.
Od polunapunjene čaše.
Od sebe.
Zagrljaj tvoj, Gospode, želim.
Želju za životom.
Dostojanstvo …
da križ svoj ponosno nosim.