Umjetnost (ni)je perverzna
Valjda sam senilna stara budala
I pomišljah na blud dok motrim dostignu
ćaSVEUKUPNE VELIČANSTVENE civilizacije,
Suvremeni marketing, avangardnu, apoteozu
Akademskog anakreonskog vrhunskog znanja,
Propagandnu mašineriju smrti, ustvari, nervozu
U prostačkoj ambalaži potrošnog života…
Na takvu tržišnu ekonomiju, da prostite, mokrim!
Profit, ta nezasitna nemam drobi čarobno žensko tijelo
U službi tobožnjeg razvoja Napretka, Humanizma
Prosperiteta, od pamtivijeka, ko glavno ili predjelo
(pjesniku je dozvoljeno rabljenje pleonazma)
Društvo sve dublje tone u beznadne mračne vode
Nihilizma, incesta, promiskuiteta, sarkazma…
Sve dok ga u hulje u stožeru moći ko ovce za klanje vode…